TAZ: Pucanje na bespomoćne ljude s brda - iz zabave

Rathfelder svoj tekst za TAZ započinje potresnim svjedočenjem Bosanke Jasmine, koja je krajem 1992. godine, nakon što se uz velike rizike probila iz opkoljenog Sarajeva do Beograda, u autobusu u centru Beograda navodno čula kako se mladi Srbin iza nje hvali da je vikendom odlazio u Sarajevo da puca na ljude - za 100 ili nešto više "njemačkih maraka".

"Mladi Srbin pripadao je tzv. "vikend-ratnicima" - uglavnom sasvim običnim ljudima, poput bankarskih službenika ili učitelja, koji su u ljeto i jesen 1992. odlazili na front u bosansku prijestonicu kako bi nišanili puškom u jednako obične ljude, prije svega žene, djecu i starce. Iz zabave. Bez grižnje savjesti, hladnokrvno", piše on.

Rathfelder objašnjava okolnosti rata u BiH, navodeći da je Sarajevo bilo opkoljeno i da je "više od 300.000 ljudi svakodnevno je bilo izloženo kiši artiljerijskih granata, pješadijskim napadima i vatri srpskih snajperista s brda oko grada". U Sarajevu je ubijeno više od 13.000 ljudi, među njima 1.600 djece.

Gdje je bio Vučić?

Domaći novinari i strani ratni reporteri izvještavali su o granatiranju, o mrtvima i ranjenima u bolnici Koševo i o snagama UN-a koje su dešavanja uglavnom samo posmatrale. No o "vikend-ratnicima" znalo se vrlo malo.

Rathfelder objašnjava da sada, jednu generaciju kasnije, na vidjelo polako izlaze tvrde činjenice koje teško opterećuju politiku.

"Današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, naime, 1992. i 1993. godine boravio je u Sarajevu kao ratni dobrovoljac. Bio je član ozloglašene kriminalne dobrovoljačke i paravojne jedinice ultranacionalističke Srpske radikalne stranke (SRS), koju je vodio ekstremno desni političar Vojislav Šešelj. Prema navodima, Vučić je služio u jedinici Slavka Aleksića, kasnijeg visokog vojnog komandanta Vojske Republike Srpske".

Vučić je, prema optužbama hrvatskog istraživačkog novinara Domagoja Margetića, učestvovao u "lovu na ljude" u Sarajevu. Margetić je prikupio brojna svjedočenja i predao ih tužilaštvu u Milanu. Navodi se da je pucao na grad s Jevrejskog groblja.

"Lovci" iz Italije stizali preko Mađarske?

Rathfelder piše da se od 1993. godine pucanje s brda na ljude u Sarajevu navodno počelo nuditi za veliki novac.

"Bogati zapadni hobi-lovci dolazili su sa svojim modernim lovačkim puškama iz Italije u Mađarsku. Odatle su autobusima nastavljali do Beograda, a zatim helikopterima, u pratnji specijalnih jedinica srpske vojske, odlazili na srpske položaje oko Sarajeva. Tamo više nisu na nišanu imali divljač - nego ljude".

Najmanje pet italijanskih državljana iz Milana, Torina i Trsta, navodi italijanski istraživački novinar Ezio Gavazzeni, plaćalo je iznose koji bi danas odgovarali između 80.000 i 100.000 eura za vikend-izlete u Sarajevo, s ciljem da s brda pod srpskom kontrolom pucaju na civile – djecu, žene i muškarce – na ulicama grada. U pojedinim medijskim izvještajima navodi se i da su postojali sistemi "nagrađivanja", pri čemu su se najviše "bodovali" pogoci u djecu u naručju majki ili u trudnice.

Jevrejsko groblje u Sarajevu postalo je navodno centralno okupljalište bogatih Italijana. Groblje, naročito njegov gornji dio, bilo je ozloglašeno kao jedno od najluksuznijih, najpoželjnijih i najskupljih mjesta za "lov na ljude" u Sarajevu.

Zbog ovih optužbi sada je reagovalo Tužilaštvo u Milanu, koje je pokrenulo istragu zbog višestrukih ubistava iz niskih pobuda.

Ako se teško podnošljivi, "odvratni detalji" potvrde, to bi bilo nezamislivo, kaže bivša gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, koja danas zajedno s bivšim obavještajcem Edinom Subašićem pomaže u prikupljanju činjenica.

Podsticaj za istragu dao je i film "Sarajevo Safari" slovenačkog reditelja Mirana Zupaniča o humanitarnoj katastrofi tokom opsade Sarajeva od 1992. godine. Film prikazuje svakodnevnu opasnost, stalne prijetnje snajperista i bombardovanja. Snajperski turizam nije direktno tematiziran, ali se snažno osjeća stalno prisutno nasilje i krhkost života u opkoljenom Sarajevu.

Otpor

Rathfelder piše da je postojao i otpor. Naime, "Anti-sniper snajperisti", dakle snajperisti protiv snajperista, iz grada su ciljali napadače na brdima.

Kako navodi ovaj novinar:

"Godine 1994., kada je Arte želio snimati kratke filmove o ratnim reporterima u Sarajevu, upoznao sam mladog sarajevskog Srbina Nevena. Pratio me, objašnjavao svoj posao i u pravom trenutku povukao me od prozora na istočnoj strani hotela Holiday Inn. I snimatelj, koji se opasno nagnuo kroz prozor, morao je u zaklon".

Tada mu je taj mladić ispričao da je već eliminisao sedam snajperista:

"Ako želiš pogoditi snajperistu, moraš biti brz. Možeš vidjeti bljesak iz cijevi, ali moraš pucati u roku od dvije desetinke sekunde – inače će on pogoditi tebe, a ne ti njega".

Dalje on Rathfelder objašnjava da je Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. godine opsada okončana.

A o Nevenu navodi da je on "morao nestati, jer ga je tražila srpska tajna služba, a ni bošnjačka većina u poslijeratnom Sarajevu nije vjerovala Srbinu po nacionalnosti".

"On bi, bez sumnje, mogao ispričati mnogo detalja o borbi protiv vikend-snajperista i "lovaca na ljude"", navodi ovaj novinar.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad